Gradišće nije uvijek bilo odredište u kojem ste mogli vidjeti primjere suvremene arhitekture. Nakon 1990. doživjelo je duboku preobrazbu. Sagrađene su vinarije, javne zgrade i obiteljske kuće s izrazito modernim karakteristikama, a bukolički krajolik, bogato povijesno naslijeđe te organska poljoprivreda, učinili su kvalitetu života zaštitnim znakom čitave regije.
Rajnof je malo trgovište koje se nalazi na samom izlazu južnog dijela autoceste S31, koje je postalo poznato 2006., kada je otvorena Koncertna dvorana Franza Liszta, koju je projektirao arhitektonski ured Kempe Thill. Odmjereno stroga i izvrsno pozicionirana zgrada nalazi se u parku nasuprot skladateljeve rodne kuće, pružajući nedvojbeni dašak suvremenosti glazbenim programima koji čine Rajnof mjestom Liszt und Lebensqualität (Liszta i kvalitete života). S obzirom na ovakvu pozadinu, ne iznenađuju lokalne ideje koje koriste inovativnu arhitekturu kako bi se referirale na naslijeđe vernakularne arhitekture te se povezale s globalnim kulturnim mrežama. Udruga Raiding Foundation, nastala na inicijativu filmaša Rolanda Hagenberga koji je rođen u Austriji, a djeluje u Japanu, osnovana je 2010. upravo s ovim ciljem. Uz poziv desetku vodećih japanskih arhitekata da projektiraju gostinjske kuće u Rajnofu, ostali programi – uključujući izložbe o japanskoj arhitekturi i umjetnosti, kao i koncerte japanskih glazbenika – stvarali su veze između sela i međunarodne kreativne scene.
Udaljena tek kratku šetnju od koncertne dvorane, Storkhouse nalazi se na uskoj parceli okruženoj starim obiteljskim kućama koje su poredane uz ulicu. Uvučena u sredinu, malena gostinjska kuća okružena je arhetipskim volumenima susjednih zgrada i drveća. Scenarij je to prikladan za intimnu i ekscentričnu arhitekturu Terunobuja Fujimorija. Buntovni povjesničar arhitekture na početku svoje karijere proučavao je zaboravljenu arhitekturu zapadnog stila u Japanu te utemeljio interdisciplinarna istraživačka udruženja poput Architectural Detectives (Arhitektonski detektivi) ili Roadway Observation Society (Društvo za promatranje cesta). Dugoročni opsežni terenski rad te utjecajne nagrađivane publikacije o neočekivanim urbanim detaljima i obrascima bile su slične projektima Venturija i Scott-Browna desetljeće ranije. Osobni pečat i posebna pažnja pridana detaljima prenesena je i u Fujimorijev projektantski rad, a njegovi projekti uključuju prijatelje, klijente i partnere koji surađuju na građevinskim projektima.
Storkhouse prva je od deset kuća za odmor dostupna u programu klupskog članstva koji uključuje održavanje i kulturne sadržaje. Program naglašava još jedan fenomen Gradišća (osim slavnih glazbenika, ponajviše Josepha Haydna u dvorcu Esterházy u Željeznom), a to je velik broj roda koje se gnijezde u području Nežiderskog jezera, jednog od najvećih kopnenih jezera u središnjoj Europi. Ključni element kuće stoga je stablo na čijem se vrhu nalazi gnijezdo za rode, a na koji se naslanja ostatak zgrade; gotovo kao da su se ljudi uselili nakon što su se nastanile rode. Stablo, poput ostalih potpornih konstrukcijskih elemenata, izloženo je i sačuvalo je svoj prirodni oblik. Skulpturalni izgled i jednostavan volumen reagiraju na susjedne zgrade i na drveće u vrtu. Pročelje je obloženo lokalnom verzijom japanske tradicije Shou-sugi-ban, koja za završni sloj koristi nagoreno i uljem premazano drvo cedra kao izolaciju od požara, nametnika i vode. Iako je ova tehnika, kao i neki detalji, prilično slična ostalim Fujimorijevim projektima poput Kuće Yakisugi, zanatske i taktilne kvalitete ostavljaju dojam njegova osobnog potpisa više od tek globalizirane verzije vernakularnog modernizma vlastite izrade.
Unutrašnji prostor gotovo je elementaran, ali baš kao i arhitektonski detalji, izvrće bazične elemente do točke kada postaju i strani i poznati; kao da se koriste strane riječi kako bi se govorilo jezikom lokalne seoske arhitekture. Jednovolumni interijer strukturiran je samo galerijom i servisnim blokom, a sva završna obrada reducirana je na bijele zidove i površine od prirodnog drva. Pri oblikovanju pokućstva slijedi se isti stil kao i pri odabiru materijala pa se stvara dojam jedinstvenog prostora, u kojem izuzetno grubi detalji naglašavaju razinu umijeća, ručnog rada i intimnosti umjesto arhitektonskih asamblaža.
Usprkos uzorcima koji ukrašavaju zid iznad kamina i neobičnim prirodnim oblicima debla, ovo nije projekt simbolizma ili nostalgije. Kada se Fujimori pojavio na međunarodnoj sceni, većina kritičara imala je poteškoća s određivanjem njegove arhitekture. Reference su bile u rasponu od Rudofskyjeve anonimne vernakularne arhitekture, ekološke utopije, do kritičkog gledanja na modernizam. Sam Fujimori citira nekoliko izvora inspiracije, od modernističke arhitekture do arhitekture određenog razdoblja, ali i osobni pečat koji ostavlja na urbane prostore, a otkriva u svom istraživanju. Storkhouse smještena je u okruženju koje je zadržalo mnogo od svoje vernakularne kulture stare nekoliko stotina godina i koje je sve sklonije povezivanju ovog naslijeđa s 21. stoljećem. Zanati, alati, sirova i neobrađena estetika postale su vrijednosti koje se cijene u doba informacija, komunikacijskih mreža i krize. Iz te perspektive ovaj je projekt vježba povezivanja regionalnog turizma, brendiranja, globalne kulture i svakodnevnih materijalnih praksi. Upravo kao što je ova kuća manje stav o arhitekturi, a više o stvaranju prostora, njezinu opremu čine komadi izrađeni po narudžbi od dizajnera koji rade za velike globalne robne marke. Tkanine Angelice Steudel i keramika Setsuka Nagasawe dio su ovog procesa, kao i visokotehnološki nužnik koji predstavlja neke od ekscentričnijih elemenata japanske kulture.
Izvana, prostor ispod krova i zelenilo otvoreno prema ulici predstavljaju možda najsnažnije reference na okoliš neformalnih urbanih prostora Japana, koje se suptilno prenose na okoliš rajnofskih ulica. Bit će uzbudljivo pratiti kako će se ova interakcija odvijati i kako će utjecati na zajednicu kada se sagradi svih deset gostinjskih kuća.